Hermeneutika individualnosti i ontološki strukturalizam
Hermeneutika individualnosti inzistira na nesvodivosti individuuma i na ranjivosti svakoga poretka od ’nekazivog’, što će reći od individualnog stvaralaštva. Ona je jedno od najvažnijih upozorenja ontološkom strukturalizmu da ostane vjeran sebi.
Svojom metodom (hermeneutskim krugom), hermeneutika individualnosti potiče ontološko-strukturalističku znanost o književnosti na što temeljitije povezivanje strukturalne analize sa strukturalnom sintezom. Na sličan način na koji hermeneutika promatra dio u vezi sa cjelinom da bi se od cjeline vratila dijelu, na sličan način na koji Sartre sjedinjuje ’regresivnu analizu’ s ’progresivnom sintezom’, i ontološki strukturalizam kombinira analizu sa sintezom ne bi li došao do idealne metodološke mreže koja odražava strukturalni poredak a optimalno opkoljava idiolekt.
Dva primerka su u ponudi
Primerak broj 1
- Žig knjižnice
