Povijest novoga vijeka 1870.-1918.

Knjiga analizira razdoblje intenzivne modernizacije i sukoba. Ujedinjenje Njemačke (1871.) pod Bismarckom prikazano je kao trijumf buržoazije, dok se kolonijalizam Britanije i Francuske kritizira kao eksploatacija radničke klase i kolonija. Balkanski nacionalni pokreti, poput Hercegovačkog ustanka (1875.), tumače se kao borba protiv feudalnog tlačenja Osmanskog Carstva. Udžbenik naglašava gospodarski razvoj (industrijalizacija, željeznice) i uspon radničkih pokreta, posebice socijalizma i sindikata, kao odgovor na kapitalističku eksploataciju. Formiranje saveza (Trojni savez, Antanta) i trka u naoružanju vode do Prvog svjetskog rata, opisanog kao imperijalistički sukob između buržoaskih sila. Ruska revolucija (1917.) slavi se kao pobjeda proletarijata. Mirovni pregovori u Versaillesu (1918.) kritiziraju se kao pokušaj kapitalističkih sila da očuvaju dominaciju. Sovjetska perspektiva naglašava neizbježnost klasnih sukoba i slabljenje kapitalizma.

Djelo je ideološki obojeno, s fokusom na marksističku interpretaciju povijesti, gdje su događaji prikazani kroz prizmu klasne borbe i kritike kapitalizma.