
Okvir za mržnju
Tematski, roman otvara pitanja identiteta, nacionalne pripadnosti, prava na sopstveni jezik i kulturu, ali i iskušenja moralnog izbora u vremenima krize.
„Okvir za mržnju“ (1990) Ivana Aralice je roman koji pripada njegovom takozvanom „ratnom ciklusu“. Delo je napisano tokom raspada Jugoslavije i porasta nacionalnih tenzija, a fokusira se na preispitivanje uzroka i posledica mržnje između naroda u bivšoj državi. Roman je strukturiran na takav način da se događaji iz prošlosti i sadašnjosti predstavljaju kroz više narativnih linija i glasova. Aralica stvara „okvir“ u kome vidimo kako istorijske nepravde, ideologije i manipulacije stvaraju plodno tlo za sukobe, a lične i kolektivne traume se prenose sa generacije na generaciju. Glavni likovi su prikazani kao ljudi zarobljeni u tim okvirima: njihova lična iskustva, ljubavi i gubici se neizbežno prelamaju kroz nacionalne i političke podele. Autor istražuje mehanizme širenja mržnje – od medija i politike do porodičnog i komšijskog života – i pokazuje kako se istorija ponavlja kada iz nje ne učimo.
Jedan primerak je u ponudi