
Izbor pjesama 1-2
Ova dvodelna antologija obuhvata hronološki presek dela Avgusta Tina Ujevića, od njegovih ranih ekspresionističkih zbirki do njegovih kasnih metafizičkih dubina, sa predgovorom, biografijom, bibliografijom i rečnikom.
Stamać ističe Ujevića kao „beležnika duhovnog života i vanjezičke stvarnosti, mađioničara i čarobnjaka čitalaca“, garanta hrvatskog jezika i stiha, ogledalo hrvatske kulture 20. veka.
Prvi tom počinje sa „Lelekom sebra“ (1920), zbirkom patnje i ljubavne agonije: pesme poput „Oproštaj“ veličaju ropstvo ljubavi, ženu kao mit (Eva, Vivijana), mešajući senzualnost i bol. Sledi „Kolajna“ (1926), himnal od 48 pesama posvećenih ženi - idealizovanim, ali destruktivnim: „Puca u ognju naša glava“, „Miris ljepote struje u toj kosi“, „Božanska žena gospođa nepoznata“ slave njenu mističnu moć, ali nagoveštavaju njenu propast. „Automobil na šetalištu“ (1932) donosi prekretnicu: „Deseta godišnjica Mokre humke“ i „Lutanja nevinog srca“ unose egzistencijalnu anksioznost, nostalgiju za domovinom („Odlazak“, „Slabost“) i religiozne motive („Duhovna klepsidra“).
Drugi tom nastavlja se zbirkama „Misao“ (1940), „Zemlja vremena i vazduha“ i „Rukovanje“ (1950): „Noć u kojoj padaju zvezde“, „Molitva za koru hleba i činiju sočiva“, „Nostalgija za okrenutim prozorima“ istražuju kosmičku čežnju, ljudsku sudbinu („Svakodnevna lamentacija“), bratstvo („Bratstvo lica u univerzumu“) i pomirenje sa smrću („Transformacija oblaka i frontalna mesečina“). Teme: ljubav kao mučenje i isceljenje, izgnanstvo i nostalgija, vera i metafizika, ljudska patnja u univerzumu, slovenska mitologija. Stil evoluira od slobodnog stiha i arhaizama do filozofskih paradoksa, ritmičke melodičnosti i simbolike.
Ova antologija, sa 16 ilustracija, potvrđuje Ujevića kao najvećeg hrvatskog liričara: emotivnog, intelektualnog, univerzalnog – most između tradicije i modernosti, gde reči postaju „bljesak svetlosti u bistrom bunaru“.
Knjiga se sastoji od dva toma.
Jedan višetomni primerak je u ponudi.

