
Opšta lingvistika
Knjiga Opšta lingvistika ili Opšti kurs lingvistike (1916, sastavljena posthumno iz predavanja švajcarskog lingviste Ferdinanda de Sosira, 1857–1913) predstavlja temelj strukturalizma i moderne lingvistike.
Sosir razlikuje langue (jezik kao apstraktni sistem znakova u društvu) od parole (pojedinačni govorni činovi), fokusirajući se na sinhronijsku analizu jezika u datom trenutku, za razliku od dijahronijske (istorijske).
Koncept znaka je ključan: sastoji se od označitelja (zvučnog ili pisanog oblika, npr. reč „drvo“) i označenog (koncepta, mentalne slike drveta). Odnos je proizvoljan (slučajan), određen konvencijom, a ne prirodnim sličnostima. Znakovi su organizovani u paradigme (moguće alternative, npr. sinonimi) i sintagme (linearne kombinacije, npr. rečenice), gde se primenjuje princip diferencijacije: značenje proizilazi iz odnosa, a ne iz izolovanih elemenata.
Sosir deli jezik na fonetiku (zvukovi), morfologiju (oblici reči), sintaksu (rečenice) i semantiku (značenja). Kritikuje tradicionalnu gramatiku, zastupajući lingvistiku kao nezavisnu nauku o sistemima znakova, utičući na antropologiju, književnost i semiotiku. Knjiga menja paradigmu: jezik nije samo alat, već sistem koji oblikuje misao i stvarnost.
Dva primerka su u ponudi





