Na Drini ćuprija
Najpoznatiji roman Ive Andrića, za koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine. Djelo je strukturirano kao niz od 24 novele povezane oko središnjeg motiva – mosta Mehmed-paše Sokolovića na Drini u Višegradu.
Radnja obuhvaća četiri stoljeća (od 1516. do 1914.): od izgradnje mosta u 16. stoljeću (pod Mehmed-pašom Sokolovićem, rođenim kao Bajica iz bosanskog sela), preko osmanskog razdoblja (sa svim dramama, legendama, patnjama i suživotom kršćana i muslimana), austrougarske okupacije (modernizacija, bune, epidemije) do početka Prvog svjetskog rata i rušenja mosta.
Most nije samo građevina – on je simbol vječnosti, postojanosti i povezivanja (dvije obale, Istok i Zapad, različite kulture i religije), nasuprot prolaznosti ljudskih života, patnji, ratova i smjena vlasti. Andrić kroz detaljne, realistične i poetske opise prikazuje sudbine pojedinaca (Fata Avdagina, Dauthodža, kapetan Bašeskija, austrijski inženjeri, seljaci, trgovci) u kontekstu velikih povijesnih promjena, naglašavajući neminovnost sudbine, toleranciju i nesnosnost mržnje.
Stil je suzdržan, epski, sa snažnim folklorom, legendama i psihološkim dubinama – bez glavnog junaka ili linearne fabule, već kronika kasabe kao mikrokozma Bosne i Balkana. Preveden na mnoge jezike (eng. „The Bridge on the Drina“), klasik svjetske književnosti, ekraniziran i neizostavan u lektiri.
Jedan primerak je u ponudi
