
Trči! Ne čekaj me…
Bojana Meandžija je napisala svoj autobiografski roman pod nazivom „Beži! Ne čekaj me...“ u šesnaestogodišnjoj dobi u vlažnim prostorijama atomskog skloništa tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Prve rečenice romana napisala je u sitne noćne sate na drvenim letvicama šupe dok su tišinu prekidale detonacije granata. Natpisi na letvicama, uprkos protoku vremena, i danas stoje. Ovo je priča o mladoj osobi koja odrasta u uslovima u kojima je svaki trenutak života posebno dragocen, ali okružene brigom i ljubavlju roditelja i cele porodice, devojčice dolaze do spoznaje da u ovom, često surovom svetu, uvek postoje ljudi koji znaju da pruže ruku pomoći kada je to najpotrebnije.
Jedan primerak je u ponudi





