Sjene ljubavi
Ključni roman hrvatske moderne. Leskovar prikazuje preosjetljivog književnika Marcela Bušinskog koji u pasivnoj dekadenciji tone u sjene neostvarene, bolne ljubavi, introspekciju i duševnu nemoć. Prvo izdanje.
Sjene ljubavi (1898.) Janka Leskovara označavaju prijelaz od realizma prema psihološkoj prozi s modernističkim i dekadentnim obilježjima. Vanjska fabula je minimalna, a središte je duboka analiza unutarnjeg svijeta protagonista.
Glavni lik Marcel Bušinski tipičan je „leskovarac“ – preosjetljivi, pasivni intelektualac koji živi u sjeni prošlih emocija i neostvarenih čežnji (posebice prema Ljerki). Umjesto djelovanja, on se prepušta introspekciji, melankoliji, malodušju i osjećaju nemoći volje. Ljubav je ovdje prikazana kao destruktivna „sjena“ – nedostižna, bolna i osuđena na propast, što junaka vodi u emocionalnu izolaciju i dekadenciju.
Leskovar se inspirirao Turgenjevljevom psihološkom dubinom i Schopenhauerovim pesimizmom. Stil je impresionistički: bogat senzornim dojmovima, suptilnim promjenama raspoloženja i atmosferom melankolije. Roman je kompaktan, usredotočen na unutarnje monologe i suptilne konflikte modernog pojedinca na prijelazu stoljeća.
Kao jedno od najčišćih ostvarenja rane hrvatske moderne, Sjene ljubavi predstavljaju ključno svjedočanstvo krize suvremenog intelektualca i portret „leskovarskog“ tipa lika.
Jedan primerak je u ponudi
