Žito zove

Marko Čović (Subotica, 1915 – Sao Paulo, 1983), hrvatski pisac, novinar i urednik iz Bačke, objavio je zbirku „Žito zove“ (Žito zove) koju je objavila Matica hrvatska, Zagreb, 1941. Delo predstavlja jednu od najznačajnijih knjiga kratkih priča sa bunjevačko-šokačkom tematikom u hrvatskoj književnosti pre sredine 20. veka.

Zbirka okuplja nekoliko kraćih proznih dela u kojima Čović prikazuje život Hrvata u Bačkoj – seljaka, radnika i malograđana. Naslov „Žito zove“ simbolizuje zov zemlje, plodnost ravnice, ali i čežnju za korenima i identitetom. Autor realistično, sa toplinom i lirskim prizvukom, opisuje svakodnevni život: poljske radove, porodične odnose, običaje, verske praznike, prve ljubavi, siromaštvo i unutrašnje sukobe mladih između tradicije i modernog sveta.

Posebno se ističu živopisni likovi – snažne žene, pošteni seljaci i sanjari mladići – i bogati folklorni detalji (govor, nošnje, običaji). Čovićeva proza odiše nostalgijom za domovinom, ali izbegava patetiku; nego ističe radost života, otpornost i duhovnu snagu pobunjeničkog i udarničkog puka.

Stil je pristupačan, slikovit i ritmičan, sa elementima regionalnog govora. Knjiga je brzo zapažena i hvaljena u književnoj kritici kao autentičan prikaz života Hrvata Bača. Deo je Čovićeve šire posvećenosti očuvanju bunjevačko-šokanskog nasleđa (uz roman Doktor filozofije i novinarska dela).

Danas se Žito zove čita kao važan dokument regionalne hrvatske književnosti, svedočanstvo o identitetu Hrvata u Vojvodini i visokokvalitetna lirsko-realistička proza. Reč je o retkoj antičkoj izdanju koja je tražena među ljubiteljima bačke tematike.