Oči plavog psa
Priča prati muškarca i ženu koji se vole u zajedničkim snovima. Unatoč šifri "Oči plavog psa" kojom se pokušavaju pronaći na javi, muškarac po buđenju sve zaboravlja, ostavljajući ih u vječnoj samoći.
"Oči plavog psa" (Ojos de perro azul) jedna je od najpoznatijih ranih pripovijedaka Gabriela Garcíje Márqueza, objavljena 1950. godine. Ova nadrealna i upečatljiva priča istražuje granice intime, pods svijesti i duboke ljudske usamljenosti. Radnja se odvija u zatvorenom, intimnom prostoru sna gdje se muškarac i žena redovito susreću i dijele snažnu emotivnu povezanost. Iako u snu funkcioniraju kao cjelina, tragična spoznaja leži u tome što se u budnom životu uopće ne poznaju niti znaju gdje živjeti. Jedina spona koja bi ih mogla spojiti u stvarnosti jest fraza "Oči plavog psa". Žena tu lozinku opsesivno ponavlja i zapisuje po zidovima, stolovima i restoranima u stvarnome svijetu, nadajući se da će je on prepoznati. Međutim, muškarac se nakon svakog buđenja budi potpunog pamćenja izbrisanog za događaje iz sna, nesvjestan njezina truda i vlastite čežnje. Kroz motiv nemoguće ljubavi i zarobljenosti u vlastitom umu, Márquez stvara atmosferu tjeskobe i melankolije. Pripovijetka pripada njegovoj ranoj, nadrealističkoj fazi pod utjecajem Kafke, u kojoj se već naziru elementi magičnog realizma koji će kasnije proslaviti njegov cjelokupni književni opus.
Dva primerka su u ponudi
