Mrtvi kapitali
"Mrtvi kapitali" (1890.) su jedno od najvažnijih djela hrvatskog realizma i snažna kritika tadašnje društvene stagnacije. Roman kroz lik inženjera Đure pokazuje gospodarsku i društvenu zapuštenost slavonskih sela pod Austro-Ugarskom.
Đuro, školovani povratnik iz inozemstva, dolazi u rodni kraj s ciljem modernizacije šumarstva i poljoprivrede, no suočava se s neradom, neznanjem i otporom domaćeg stanovništva. Njegovi pokušaji da probudi svijest o iskorištavanju prirodnih bogatstava nailaze na prepreke zbog pohlepe bogataša, zanemarivanja sela i nebrige državnih institucija.
Već i sam naslov romana nam govori o tome kako je Kozarac bio zaokupljen neobrađenom, mrtvom zemljom koja čeka čovjeka, vrijednog seljaka koji će je obraditi. To je nazvao “mrtvi kapital”. Oslonac radnje je sudbina dviju sestara te priča o ljubavi. Kroz radnju romana Josip Kozarac je želio pokazati suprotnost između sela i grada. Prema njemu je selo opisano kao prostor gdje prevladavaju iskreni osjećaji, sreća i neiskvarenost, dok je grad mjesto nerada i dekadencije.
Jedan primerak je u ponudi
- Poruka osobne naravi
