Svetozar Pribićević u opoziciji (1928-1936)
Jedno od bitnih obilježja Pribićevićeve politike jest kontinuirani proces transformacije i dograđivanja stavova i kncepcija. On je pratio prilike oko sebe, u zemlji i inozemstvu, i često neposredno reagirao na njih, iznosio o njima svoja gledišta...
Knjiga Ljube Bobana detaljno analizira političko djelovanje Svetozara Pribićevića nakon atentata na Stjepana Radića i uvođenja Šestosiječanjske diktature. Monografija se temelji na bogatoj arhivskoj građi i pruža uvid u transformaciju Pribićevićeve političke misli od centralističkih stavova prema zagovaranju federalizma i demokracije.
Boban prikazuje kako je Pribićević, vođa Samostalne demokratske stranke, postao jedan od najglasnijih kritičara kraljevskog režima, posebno nakon donošenja Oktroiranog ustava i gušenja političkih sloboda. Knjiga detaljno obrađuje ključne događaje tog razdoblja, uključujući Zagrebačke punktacije, Marseljski atentat, Petomajske izbore i Pribićevićevu vanjskopolitičku djelatnost.
Poseban naglasak stavljen je na Pribićevićevu emigraciju, tijekom koje je iz egzila u Parizu i Pragu nastavio političku borbu protiv diktature, pišući djela poput "Kraljeva diktatura" i "Pismo Srbima", u kojima je zagovarao ravnopravnost naroda i federalno uređenje Jugoslavije. Knjiga završava prikazom njegovih posljednjih dana i smrti 1936. godine u Pragu.
Izvod iz knjige: "Dosada je više pisano o djelovanju i shvaćanjima Svetozara Pribićevića do proglašenja apsolutističkog režima kralja Aleksandra, nego nakon toga. O tome periodu, nakon 1929, najviše je pisao sam Pribićević u svojoj knjizi Diktatura kralja Aleksandra. Iz te knjige dosta jasno se mogu vidjeti njegove programatske pozicije u tom razdoblju. No, i dalje ostaje potreba da se to razdoblje Pribićevićeva života temeljitije proučava. U historiografskim radovima već je u tom smislu nešto i učinjeno, iako pretežno usputno. I ovaj rad zamišljen je kao doprinos cjelotijem upoznavanju Pribićevićeve politike nakon proglašenja apsolutističkog režima. Pribićevićeva razmišljanja i opredjeljivanja potrebno je promatrati u četiri relacije: u odnosu prema režimu, njegovim institucijama i nosiocima, u odnosu prema opozicionim strankama izvan Hrvatske, u prvom redu prema opoziciji iz Srbije, u odnosu prema Hrvatskoj seljačkoj stranci (što uključuje i odnose u Seljačko-demokratskoj koaliciji), kao i drugim opozicionim grupama u Hrvatskoj, i najzad, u odnosu na situaciju u njegovoj Samostalnoj demokratskoj stranci. U kompoziciji i sadržaju rada postupio sam tako što sam na odgovarajući način, prema potrebama i mogućnostima obrade, sve te relacije dodirnuo ili šire izložio."
Dva primerka su u ponudi
