Roman s kokainom

Priča počinje 1914. godine kad junak ima 16 godina i mašta o budućnosti u kojoj će biti znamenit odvjetnik i bogataš. Njegovu je formiranju posvećeno cijelo prvo poglavlje, Gimnazija. U to doba već dolaze do izražaja Vadimove karakterne crte: majke se stidi jer ima 57 godina, pogrbljena je, sijeda i nosi olinjalu bundu. Opisujući svoje kolege u školskoj svakodnevici, Vadim Maslenikov istovremeno iscrtava tipove koji daju ton društveno-političkoj zbilji dorevolucionarne Rusije. Drugo poglavlje nosi naslov Sonja i otkriva Maslenikovljev ljubavni odnos sa starijom gospođom, nezadovoljnom ženom u potrazi za pravim vrijednostima života, koja je u Vadimu vidjela iskricu dječačke neiskvarenosti i iskrenosti. Počeli su se intenzivno sastajati, no u ključnom trenutku, kad su trebali realizirati ljubav, on je odglumio nesvjesticu i to je bio kraj njihove veze. Osjećaj odbačenosti Vadim Maslenikov radikalno je dočarao u trećem poglavlju, Kokain. U sasvim drugom ambijentu, u kokainskom svijetu, među ljudima koji su mu nepoznati, vodi daljnju vlastitu potragu za srećom i smislom. U četvrtom poglavlju, Misli, pripovjedač se javlja iz grotesknog odslika stvarnosti, iz narkomanskog ludila i noćne more, gdje su ljudi i situacije postavljeni tako da ga upozore na propast u koju srlja. Vadim Maslenikov slaba je ličnost, podvojen karakter poput Arkadija Dolgorukog iz Mladića F. M. Dostojevskog. Kritika je često uspoređivala Roman s kokainom i spomenuto djelo Dostojevskog, poglavito motiv odbacivanja majke, potom sklonost intenzivnom samopromatranju, težnju za društvenom afirmacijom, simpatiju prema “krotkim” ženama te, uz ostalo, podudarnosti između činjenica iz života autora i postupaka glavnih junaka.