Zajednička kupka
Zajednička kupka neka je vrsta rekapitulacije - u njoj se o Marinkovićevim opsesivnim motivima (poniženju, prijevari i smrti) govori najizravnije i najneposrednije. U jednom svom sloju roman je ujedno i metafora literature, alegorija o pripovjedaču.
Kad je Ranko Marinković 1980. objavio svoj drugi roman pod naslovom Zajednička kupka, knjiga nije kod tadašnje kritike izazvala entuzijazam. Glavni njezin hendikep sastojao se u tome što su je svi uspoređivali s Kiklopom: premda je od izlaska toga romana bilo prošlo petnaest godina , bio je on još u svježem sjećanju, jer se u međuvremenu pretvorio u klasično djelo. Tako se dogodilo da su tada, a zapravo i poslije, ostale nezapažene čak i one osobine tog Marinkovićeva romana po kojima je on nesumnjivo originalan i koje bi – već i same po sebi – morale biti dovoljne da potaknu trud oko pozornijeg dešifriranja smisla te narativne strukture.
"U Zajedničkoj kupki Ranko Marinković je progovorio i o književnom umijeću, pa bi taj roman trebalo promatrati i u tom svjetlu, kao neku vrstu ironičnog komentara vlastitoga književnog opusa. Riječ je o ambicioznom djelu koje u mnogim svojim aspektima sintetizira ono što je Marinković do tada radio u prozi." - Pavao Pavličić
Jedan primerak je u ponudi
