Mi, djeca Solferina
Maroje Mihovilović, hrvatski novinar i pisac, u romanu Mi, djeca Solferina stvara fascinantnu, istinitu obiteljsku sagu koja prati pet generacija obitelji Mihovilović-Vukelić od kraja 17. stoljeća do turbulentnog 20. stoljeća.
Naziv potiče od bitke kod Solferina 1859., gdje su se rodili moderni ratovi, a obiteljska priča simbolizira žrtve i herojstva u vrtlozima povijesti.
Kronika počinje u Gornjem Lapcu, gdje su preci – seljaci i trgovci – suočeni s osmanskim i habsburškim sukobima. Kroz dva stoljeća i četiri kontinenta (Europa, Amerika, Azija, Afrika), Mihovilović secira sudbine: emigracije, ljubavi, zatvore, ideale i rastanke. Ključni likovi su Vilma Vukelić, hrabra žena koja preživljava ratove i zatvore, te njezini sinovi – novinari i borci – koji utječu na ishode Drugog svjetskog rata, surađujući s antifašistima i partizanima.
Knjiga nije samo privatna priča, već je ugniježđena u širi kontekst: od Napoleonovih ratova, preko Prvog svjetskog rata i revolucija, do hladnog rata i jugoslavenskog socijalizma. Autor, unuk Vilme, koristi arhivske dokumente, pisma i neisporučene poruke za rekonstrukciju, miješajući žurnalističku preciznost s literarnim štihom – poput trilera punog napetosti, čežnje i požrtvovanosti.
Teme su univerzalne: hrabrost nasuprot nasilju, obiteljska solidarnost u egzilu, utjecaj velikih događaja na male živote. Mihovilović upozorava na zaborav: "U socijalizmu niste smjeli taknuti Tita i Staljina, ali obiteljska istina otkriva ranu." Ova saga, hvaljena kao "fascinantna kronika", podsjeća da su povijest pisali obični ljudi – djeca Solferina – čiji se tragovi bore za svjetlo.
Jedan primerak je u ponudi
