Večera bez politike
Mile Stojić (r. 1951.), bosanskohercegovački pjesnik, objavio je Večera bez politike 2005. godine – jednu od najcjenjenijih zbirki iz njegova poslijeratnog opusa, nagrađenu kao rukopis na natječaju Fondacije za nakladništvo.
Naslov evocira želju za trenutkom mira: večera bez politike, razgovora o ratu, nacionalizmu i prošlosti – samo intimni susret, zagrljaj, šapat u kosu ("Želim te naprosto zagrliti kao što voda grli žal"). No, ta želja je iluzorna: rat, egzil, gubitak domovine i identitetski lomovi prodiru u svaku pjesmu.
Zbirka je lirski dnevnik prognanika: Hercegovina u sjećanjima (rudimentarna priroda, djetinjstvo, mirisi), Beč kao hladni egzil, Sarajevo i Bosna kao rane koje ne zacjeljuju. Pjesme su kratke, precizne, s dozom ironije, crnog humora i gorke lucidnosti – Stojić piše o izgubljenoj generaciji koja je gradila utopiju socijalne pravde, a doživjela rat i progonstvo.
Stil je zreo, bez patetike: stihovi su ritmični, slikoviti, s ponavljanjima i metaforama vode, kamena, snijega. Kritika ističe lakoću pripovijedanja stihom, besprijekorno ovladavanje formom i jedinstvenost – istovjetnost literarnog i životnog bivanja. Ovo je Stojićevo "najbolje ostvarenje dosad" – elegija za izgubljeno, ali i otpor šutnji i zaboravu kroz poeziju. Knjiga je važan glas egzilne bosanskohercegovačke lirike 2000-ih.
Jedan primerak je u ponudi
