
Katon Stariji ili O starosti
Drugo, revidirano izdanje hrvatskog prevoda čuvenog dela Cato Maior de Senectute (44. p. n. e.). Filozofski dijalog u kojem Katon Stariji opovrgava predrasude o starosti i slavi njene prednosti.
Delo Katon Stariji ili O starosti jedno je od najpoznatijih Ciceronovih filozofskih spisa iz takozvanog poslednjeg perioda (44. p. n. e.). Napisano je u obliku dijaloga u kojem 84-godišnji Marko Porcije Katon Stariji (Katon Veliki) razgovara sa svojim mlađim prijateljima Scipionom Emilijanom i Lelijem. Ciceron je svoje ideje o starosti stavio u usta uglednog rimskog državnika kako bi im dao veći autoritet i moralnu težinu.
Glavna tema je odbrana starosti od uobičajenih optužbi: da je teška, siromašna telesnim zadovoljstvima, blizu smrti i beskorisna. Katon (ili Ciceron) tvrdi suprotno — starost donosi mudrost, duševni mir, slobodu od strasti, mogućnost za intelektualni rad i poštovanje u društvu. Delo je optimistično i praktično: savetuje aktivan život, negovanje uma, bavljenje poljoprivredom, književnošću i politikom i dostojanstvenu pripremu za smrt. Jedan od najpoznatijih citata je da „život starca nije slab, već zreo“.
Hrvatsko izdanje iz 1911. godine je klasičan školski i popularni prevod. Preveo ga je Adolf Tkalčević, poznati filolog i prevodilac sa latinskog, a prevod je lingvistički modernizovao Milan Žepić. Knjižica je veoma kratka, namenjena široj publici i školskoj upotrebi tokom austrougarske ere. Stil prevoda je klasičan, jasan i dostojanstven, tipičan za hrvatske filologe s početka 20. veka.
U širem kontekstu, ovo delo pripada Ciceronovim etičkim spisima (De senectute, De amicitia, De officiis), napisanim u vreme političke nemoći nakon Cezarovog ubistva. Ciceron je želeo da njime uteši sebe i svoje savremenike, a istovremeno da promoviše stoičko-rimski ideal dostojanstvene starosti. Delo je bilo izuzetno popularno u evropskoj književnosti i humanizmu kroz vekove — čitali su ga i hvalili Petrarka, Volter i mnogi drugi.
U hrvatskoj kulturi, ovaj prevod svedoči o snažnoj klasičnoj tradiciji i značaju latinskog jezika u obrazovanju i intelektualnom životu. Danas se smatra antikvarnom retkošću, a delo se i dalje čita kao klasičan tekst o starenju, mudrosti i prihvatanju kraja života. Predstavlja jedan od najlepših i najutešnijih spisa antičke filozofije.
Jedan primerak je u ponudi




