Zlato i srebro Zadra i Nina

Djelo „Zlato i srebro Zadra i Nina” (1972) predstavlja jedno od najznačajnijih tekstualnih svjedočanstava Miroslava Krleže o hrvatskoj kulturnoj i umjetničkoj baštini. Nastalo kao prateći esej za znamenitu izložbu sakralne umjetnosti, ovo djelo prelazi okvire klasičnog povijesno-umjetničkog prikaza i postaje duboka filozofsko-povijesna meditacija. Krleža analizira bogate zbirke dragocjenosti, relikvijara, kaleža i crkvenog posuđa nastale od ranog srednjeg vijeka nadalje. Umjesto da ih promatra samo kao estetske ili religijske objekte, autor u njima prepoznaje trajne simbole narodne opstojnosti. Zlato i srebro za Krležu su materijalni dokaz visoke civilizacijske razine i autentičnog umjetničkog izraza koji se razvijao na sjecištu Istoka i Zapada. Poseban naglasak stavljen je na Zadar i Nin kao ključna žarišta hrvatske srednjovjekovne države i duhovnosti. Kroz svoj prepoznatljiv, ekspresivan i polemičan stil, Krleža suprotstavlja umjetničku snagu domaćih majstora stoljetnim političkim pritiscima i pretenzijama stranih sila. Djelo je strastvena obrana kulturnog identiteta i podsjetnik na bogatstvo koje svjedoči o kontinuitetu života i stvaralaštva na istočnoj obali Jadrana.