Povratak baruna Wenckheima
Ovaj vrtlog od romana usporediv je s Dostojevskim i prikazuje Krasznahorkaija u trenutku potpunog vrhunca njegova višedesetljetnog projekta. Apokaliptičan, vizionarski, i lud, ovaj roman ostavlja nepovratan trag…“
Ostarjeli i osiromašeni barun Wenckheim, bježeći od kockarskih dugova, iz Buenos Airesa vraća se preko Beča i Budimpešte u svoj rodni gradić u kojem je proveo lijepo djetinjstvo i mladost. Svjestan približavanja samom kraju života jedina mu je motivacija mladenačka ljubav – Marika – kojoj želi reći da ju je volio cijeloga života.
Ali i taj provincijski grad punopravan je protagonist romana, s mnoštvom neobičnih, ali i tipičnih karaktera, bitangama svih vrsta, Profesorom koji je doktorirao na svojstvima mahovine, Gradonačelnikom, upraviteljem policije i knjižnice, Vođom i strojovođom, djelatnicom u Turističkom uredu u gradu u kojem nema turista itd., a sve u mahnitom, fantastičnom brojglovskom ozračju gdje mediokritetstvo doslovno zasljepljuje.
Ovakav maestralni, virtuozan, sveobuhvatni presjek današnjeg svijeta, u kojem su dotaknuta sva najvažnija pitanja mislećeg čovjeka, sve gluposti, apsurdi, strahovi, zla, nevjerice s kojima se suočavamo svakodnevno, mogao je napisati samo László Krasznahorkai, taj mađarski mag pisane riječi.
Jedan primerak je u ponudi
