Mirisi, zlato i tamjan
Roman hrvatskog književnika Slobodana Novaka napisan 1967, a objavljen 1968. Jedan je od najcjenjenijih romana hrvatske književnosti uopće. Često se navodi kao primjer egzistencijalističke književnosti. Ispripovijedan je kroz monolog glavnog lika Maloga.
Mirisi, zlato i tamjan roman je bogat značenjima. U njemu se isprepleću život i legenda, mitsko i realno, ateizam i hipetrofirana religioznost. To je knjiga o razočaranju u svijet i ljude, o mučnini i gađenju, o čovjeku koji je izgubio životni smisao, o izgubljenim iluzijama. Granična egzistencijalna situacija glavnog lika obilježena je tjeskobom, upravo sartreovskom metaforom gađenja, približavanjem k sebi i udaljavanjem od sebe, beznadnim godotovskim čekanjem: Mali čeka »život koji bi mogao doći kad dođe jedna smrt koja ne dolazi«. Živjeti za njega znači »birati neprestano onu suroviju alternativu«. Ovaj grozničavi dijalog s vlastitom savješću, pun uznemirujućeg moralizma, vrhunac je hrvatske egzistencijalističke proze.
Jedan primerak je u ponudi
