Princeza na zrnu graška
Princeza na zrnu graška je kratka bajka Hansa Christiana Andersena, prvi put objavljena 1835. godine, koja na simboličan i humorističan način istražuje pitanje istinske plemenitosti i osjetljivosti.
Radnja započinje s mladim princom koji želi oženiti pravu princezu. Putuje svijetom u potrazi, ali nigdje ne nalazi onu koja bi ispunjavala sve njegove kriterije – uvijek je nešto nedostajalo, ili nije bila dovoljno plemenita ili iskrena.
Jedne olujne noći na vrata kraljevskog dvorca pokuca djevojka, mokra do kože, koja tvrdi da je princeza. Kraljica, sumnjičava prema njezinoj tvrdnji, odlučuje provjeriti njezino porijeklo na neobičan način. Na dno kreveta stavi zrno graška, a preko njega dvadeset madraca i dvadeset perina.
Ujutro, djevojka se žali da nije mogla spavati jer je osjetila nešto tvrdo u krevetu, što joj je izazvalo modrice. To je bio dokaz njezine istinske osjetljivosti – osobine koju, prema bajci, posjeduje samo prava princeza.
Oduševljen otkrićem, princ odlučuje oženiti djevojku, jer je napokon pronašao pravu princezu. Zrno graška je sačuvano u kraljevskom muzeju kao dokaz autentičnosti priče – barem tako bajka kaže.
Ova bajka, iako kratka, nosi snažnu poruku o tome kako se istinske kvalitete ne mogu uvijek vidjeti izvana, već ih je ponekad potrebno pažljivo otkriti.
Angeboten wird ein Exemplar
