Telegraf i telefon bez žica (T.B.Ž.)

Kao profesor i astronom, Kučera piše pristupačno, bez suvišnog žargona, koristeći 57 ilustracija da približi čitateljima svjetski hit: bežičnu komunikaciju koja je revolucionirala svijet nakon Hertzovih pokusa 1887. Knjiga, posljednja u Kučerinom opusu od dvadesetak djela, izašla je u seriji Novovječki izumi u nauci, obrtu i umjetnosti, baš pred pokretanje Radijske postaje Zagreb 1926.

Podijeljena u tri dijela, knjiga prvo uvodi osnove elektrotehnike: zakone elektriciteta, principe titraja i elektromagnetskih valova, te ulogu triode (izumljene 1906. od Leeja de Foresta) kao pojačala signala. Kučera objašnjava kako Hertzovi eksperimenti s električnim valovima otključali put bezžičnom svijetu, naglašavajući rezonanciju (Ferdinand Braun) i antenske sustave.

Drugi dio prati povijest radiotelegrafije: od Righijevih oscilatora i Marconijevih pokusa 1896. (prva transatlantska veza 1902.), preko koherera (Branly) i kristalnih detektora, do telegrafskih odašiljača s iskrištem i neprigušenim titrajima (Poulsenov luk, 1902.). Kučera ističe Fessendenovo bežično odašiljanje glasa 1906., koristeći zvučne iskre (Wien, Marconi), te prijamnike s triodom kao audionom.

Treći dio posvećen je radiotelefoniji: trioda kao pojačalo glasa, cijevni odašiljači (Meissner, 1912.), višecijevna pojačala, otpornici (Nernst) i moderni prijamnici (Siemens-Halske). Raspravlja smetnje, Heavisideov sloj i fading efekt, predviđajući buduće izazove.

Kučera ne samo objašnjava – stvara hrvatski tehnički vokabular, inspirirajući Radioklub Zagreb (1924.) i stručnjake. Ova knjiga, pisana u književnom stilu poput Našeg neba (1895.), nije samo udžbenik: simbol je hrvatskog znanstvenog entuzijazma u međuratnom razdoblju, gdje se znanost miješa s čuđenjem. Pretisak čuva baštinu, podsjećajući na prolaznost, ali i vječnu moć valova.