Crvena lisica
Roman (orig. „Ni san ni java“, 1958.) istražuje granice između sna i jave kroz priču o lovcu Ivanu Tintoru. Kao dio Horvatove faze intimističke proze, djelo slave ljepotu prirode kao utočište od traume, podsjećajući na prolaznost snova i stvarnosti.
Nakon rata, Tinter se povlači u idilične pejzaže šume, simbola izgubljene arkadijske bezbrižnosti pod zaštitom boga Dajboga. Njegova potraga za legendarnim jelenom, metafora za „jelena života“, isprepletena je sjećanjima na ratne užase i gubitak ljubavi prema Heleni, koja ga progoni kao opsesija tuge.
U šumi, gdje životinje poput jelena i lisica utjelovljuju poetske motive, Tinter se koleba između pucanja i promatranja, izazivajući dramatične unutarnje sukobe. Idila šume postaje opomena na rat, a rat sanjanjem mira – radost je zatočenik tuge. Početak ljubavi prema mladoj Anđi donosi iscjeljenje, ali ne briše prošlost. Horvat izbjegava sociološke analize poslijeratnog vremena, fokusirajući se na panoramu prirode i unutarnje refleksije, gdje je tišina šume kontrast buci rata.
Stil je fabulativan i zabavan, s uzdržljivim poetskim jezikom punim spontanih metafora, bez prevelikih inovacija. Roman je hvaljen zbog literarne otmjenosti i autorove nadarenosti, ali kritiziran zbog izostanka bavljenja društvenim problemima.
Jedan primjerak je u ponudi
