Kutija žigica
Zbog fragmentarnosti i sažete forme, Kutija žigica ostavlja dojam mozaika – svaka priča funkcionira samostalno, ali zajedno tvore sliku svijeta obilježenog tišinom, napetošću i neizrečenim emocijama.
Kutija žigica je zbirka kratkih proza Vjekoslava Bobana, strukturirana kao niz kratkih, često vrlo zgusnutih i lirski intoniranih priča koje povezuje zajednička atmosfera tjeskobe, svakodnevice i potrage za identitetom u kasnosocijalističkom urbanom okruženju. Priče su najčešće smještene u male, naizgled nevažne prostore – stanovi, hodnici, kafići, radionice, tramvaji – koje autor pretvara u pozornice unutarnjih drama likova. Radnja nije u prvom planu; naglasak je na emocionalnim stanjima, sjećanjima i kratkim presjecima svijesti. Sitni predmeti, među njima i naslovna kutija žigica, postaju simboli prolaznosti, krhkosti ljudskih odnosa i pokušaja da se zadrži nešto što neprestano izmiče. Likovi se bore s osjećajem izolacije, nerazumijevanja i neuhvatljivosti smisla. Boban često koristi minimalistički stil, oslanjajući se na sugestivne slike i detalje koji podupiru melankoličnu i ponekad ironičnu atmosferu zbirke.
One copy is available
