Od korica do korica: Uvod u čitanje i tajne lektire
„Od korica do korica“ Daniela Pennaca (1992.) je strastveni esej o čitanju kao slobodi i užitku. Kritizira školsku prisilu, uvodi Deset prava čitatelja i vraća radost knjigama bez obaveze i krivnje.
Od korica do korica Daniela Pennaca nije suhoparan tekst o književnosti – to je živi, topli i buntovnički manifest koji čitanje vraća tamo gdje mu je mjesto: u carstvo slobode, užitka i osobnog susreta s pričom.
Pennac, koji je godinama stajao pred razredima punim tinejdžera koji su mrzili lektire, piše s mješavinom humora, nježnosti i blage ljutnje. On vidi problem: škola knjigu pretvara u neprijatelja – u zadatak koji se mora izvršiti, analizirati i ocjeniti. Umjesto toga, on slavi čitanje kao intimnu avanturu: bijeg u drugi svijet, sanjarenje, smijeh, suze, otkrivanje sebe kroz riječi drugih. Knjiga je puna živih priča – o učenicima koji oživljavaju kad im dopustiš strip ili krimić, a ugase se pred „obaveznim“ klasicima.
Središnji dio je Deset prava čitatelja – mala revolucija u deset redaka: pravo ne čitati, preskakati stranice, ne dovršiti knjigu, ponovno čitati isto, čitati naglas, čitati bilo što… Ta prava nisu šala; oni su oslobođenje od srama i pritiska. Pennac nas podsjeća: knjiga je tu za tebe, ne ti za nju.
Kroz cijeli tekst provlači se duboka empatija prema onima koji su izgubili ljubav prema čitanju jer su je doživjeli kao kaznu. On ne osuđuje – on poziva: vratite se knjigama na svoj način, bez pravila, bez ispita, samo zato što vas to pali iznutra.
Ova mala knjiga (jedva 180 stranica) postala je kultna među roditeljima, učiteljima i svima koji vole knjige, ali mrze prisilu. Čita se u dahu, ostavlja osjećaj olakšanja i budi želju da opet uzmeš knjigu – ne zato što moraš, nego zato što želiš. Ako ste ikad osjetili krivnju jer niste „završili“ klasik ili jer ste preskočili dosadne dijelove – Pennac vas grli i kaže: slobodno. To je upravo ono što čitanje treba biti.
Jedan primjerak je u ponudi
