Ognjem i mačem

Henryk Sienkiewicz (1846.–1916.), poljski nobelovac (1905.), napisao je Ognjem i mačem kao prvi dio velike trilogije o 17. stoljeću. Roman je objavljen 1884. i odmah postao golemi uspjeh, jedno od najčitanijih djela poljske književnosti.

Radnja je smještena u burno razdoblje Khmelnytskyjeve bune (1648.–1651.), kada su zaporoški Kozaci pod vodstvom Bogdana Hmeljnickog ustali protiv Poljske. Sienkiewicz prikazuje dramatične događaje kroz sudbinu mladog husarskog poručnika Jana Skrzetuskog, koji se zaljubljuje u lijepu Helenu Kurcewiczównu. Njihova ljubavna priča isprepletena je s velikim povijesnim zbivanjima: opsadama, bitkama (Žuto Vode, Kruta Voda, Berestečko), divljim tatarskim napadima i kozačkim ustancima.

Roman je bogat živopisnim likovima: plemeniti Skrzetuski, divovski vojnik Zagłoba (jedan od najuspjelijih komičnih likova u poljskoj književnosti), hrabri Podbipięta, te na drugoj strani moćni Hmeljnicki i krvoločni Bohun.

Sienkiewicz piše u duhu Walter Scottove tradicije, ali s izrazitim poljskim nacionalnim patosom. Idealizira poljsko plemstvo, katoličku vjeru i junaštvo, dok Kozake i Tatara prikazuje s više tamnih boja. Stil je dinamičan, pun akcije, bitaka, ljubavi i junačkih podviga, što je roman učinilo izuzetno popularnim.

U hrvatskom prijevodu u ediciji Knjižnica dobrih romana bio je jedan od najomiljenijih povijesnih romana međuratnog razdoblja. Djelo je snažno utjecalo na poljski nacionalni identitet i još se uvijek smatra klasikom avanturističko-povijesne proze.

Ognjem i mačem je i danas uzbudljivo štivo koje spaja epsku širinu, romantičnu ljubav i krvavu povijest 17. stoljeća. Nakon njega slijede Potop i Gospodar Volodijovski.