
U žutoj kući
Gjalskijev roman U žutoj kući (1914) razotkriva provincijsku svakodnevicu: maske pristojnosti, tihe ambicije i nježne, ironične sudare želje i dužnosti, ispričane finom psihologijom i stilom. Rijetko antikvarno izdanje.
Dobro došli u Žutu kuću Ksavera Šandora Gjalskog — adresu na kojoj šapat ima jednaku težinu kao krik. Ovdje se ne jure kočije ni padaju carevine; drama se odvija u salonu, između redaka, u pogledu koji potraje sekundu predugo. Gjalski nas vodi kroz dnevne sobe maloga grada, gdje “što će reći ljudi” kroji tuđe živote, a sitne taštine i velike nade žive pod istim krovom. Likovi su profinjeno nijansirani: netko bi htio dalje od granica varoši, netko bi samo mir, a netko potvrdu da je važan. I kad se, naizgled, ništa ne zbiva — zapravo se zbiva sve: iluzije se troše, dužnosti pritiskaju, a srce šapće svoje.
Proza je elegantna i prozirna: rečenice teku mirno, a ispod njih titra ironija koja nikad ne žaca, samo razotkriva. Psihološki profil svakog lika raste iz sitnica: nečujno zatvorena vrata, izostali osmijeh, prekinuta rečenica. Kompozicija je odmjerena, tempo ravnomjeran, a atmosfera gusta poput poslijepodnevnog zraka u salonu. Čitatelju to znači roman koji se ne osvaja bukom nego finoćom — i u kojem će mnogi prepoznati vječne teme: napetost između želje i obaveze, snagu navike, strah od promjene, utjehu rituala.
Ako volite klasike koji ne propovijedaju, nego vam tiho namignu dok otvarate sljedeću stranicu, U žutoj kući je baš to: precizna studija jednog društvenog sloja i vrijeme-otporna priča o ljudima kakvi smo jučer bili i kakvi, po svemu sudeći, još jesmo.
Ovo izdanje pripada seriji Sveukupnih djela Ksavera Šandora Gjalskog (Serija IV, svezak I), Piščeva naklada, 1914. U bibliografskom smislu, riječ je o ranoj, autorski kuriranoj ediciji koja je oblikovala kanonsku recepciju. Za čitatelja, to znači klasičan slog, uredničku stabilnost i povijesni “timbar” epohe.
Jedan primjerak je u ponudi
- Restauriran hrbat





