Na rubu: dnevnik iz jedne tragedije

Dragan Bublić (Garešnica, 1895. – Klagenfurt, 1987.), hrvatski književnik i publicist, objavio je 1920. godine knjigu Na rubu: dnevnik iz jedne tragedije. Riječ je o njegovom prvom značajnijem proznom djelu, autobiografsko-dnevničkog karaktera, koje pripada poratnoj književnosti i ranom ekspresionizmu u hrvatskoj književnosti.

Djelo je nastalo na temelju Bublićeva osobnog iskustva: sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu, povlačenja srpske vojske preko Albanije, emigracije, boravka u Francuskoj i Tunisu te razočaranja u rat i poratnu stvarnost. Knjiga prikazuje čovjeka na rubu egzistencije – fizički, psihički i moralno slomljenog usred ratnog kaosa, gladi, bolesti, smrti i besmisla velikog sukoba. Bublić introspektivno i ekspresivno bilježi unutarnje stanje pojedinca suočenog s kolektivnom tragedijom, ratnim užasima i poratnom deziluzijom.

Kritika toga doba (Ljubomir Micić u Zenitu, Milan Ćurčin u Novoj Evropi, Vladimir Jurković i dr.) prepoznala je knjigu kao snažan antiratni zapis i jednu od prvih knjiga na hrvatskom jeziku koja na moderan, subjektivan način obrađuje ratnu traumu. Stil je fragmentaran, dnevnički, s ekspresionističkim elementima – naglašenom emocionalnošću, vizijama, unutarnjim monologom i osjećajem apsurda.

Na rubu se ističe kao jedno od rijetkih uspješnijih umjetničkih ostvarenja Dragana Bublića. Kasnija djela (npr. Atentat, Na vrbi svirala) prelaze u publicistiku i romane s jasnom političkom tendencijom. Ova knjiga ostaje važan dokument poratne generacije, svjedočanstvo o ratnoj traumi i deziluziji jugoslavenskog idealizma nakon 1918. godine.

Djelo je danas antikvarna rijetkost, traženo među kolekcionarima hrvatske književnosti 20. stoljeća. Predstavlja rani primjer moderne ratne proze u hrvatskoj književnosti, uz bok djelima poput Krležinih ratnih zapisa, ali u intimnijem, dnevničkom obliku.