
Vrtlar
Vrtlar (1913.), jedno od najpoznatijih Tagoreovih poetskih djela, zbirka je ljubavne i mistične lirike u prijevodu Isa Velikanovića. Poetski brevijar o ljubavi, čežnji, prirodi i duhovnom sjedinjenju.
Tagore (1861.–1941.), indijski pjesnik, filozof i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1913., u Vrtlaru piše ciklus od 85 kraćih pjesama. Zbirka je erotsko-mistična: ljubav između muškarca i žene prikazana je kao duboka, senzualna, ali i duhovna čežnja koja prelazi u univerzalnu, božansku ljubav. Pjesme su pune prirodnih slika (cvijeće, vrt, kiša, proljeće), simbolike i suptilne erotike, a stil je lirski, melodičan i meditativan – tipično za Tagorea.
U hrvatskom kontekstu ovo izdanje predstavlja važan dio recepcije istočnjačke i svjetske književnosti u međuratnom razdoblju. Knjiga je namijenjena široj čitalačkoj publici – intelektualcima, ljubiteljima poezije i onima zainteresiranima za istočnjačku duhovnost. Danas je ovo izdanje rijetka antikvarna publikacija, tražena među kolekcionarima.
Vrtlar nije obična ljubavna poezija, već svojevrsni erotsko-religiozni brevijar u kojem se tjelesna ljubav uzdiže do duhovne razine, a ljudska čežnja postaje put prema božanskom. Djelo je jedno od najčitanijih Tagoreovih ostvarenja i u 21. stoljeću.
Jedan primjerak je u ponudi
- Žig knjižnice





