Povratak izgubljenog sina

Knjiga „Povratak izgubljenog sina” (The Return of the Prodigal Son, 1992.) jednog od najutjecajnijih duhovnih pisaca 20. stoljeća, Henrija J. M. Nouwena, jedno je od najljepših ostvarenja suvremene kršćanske literature. Djelo je nastalo kao rezultat autorove višegodišnje osobne meditacije nad poznatom Rembrandtovom slikom i Isusovom prispodobom iz Evanđelja po Luki. Nouwen raščlanjuje likove s Rembrandtova platna i kroz njih vodi čitatelja na duboko unutrašnje putovanje. Najprije se identificira s mlađim, odbjeglim sinom koji traži slobodu u svijetu, ali doživljava dno te se vraća tražeći oproštenje. Potom prepoznaje sebe u starijem sinu, čija su gorčina, ozlojeđenost i osjećaj pravednosti jednako daleki od prave ljubavi. Konačno, autor naglašava da je konačni poziv svakog čovjeka postati poput Oca — onoga koji bezuvjetno prihvaća, prašta i grli. Pisan iznimno iskreno, ranjivo i osjećajno, ovaj duhovni klasik progovara o temama doma, pripadanja, povrijeđenosti i iscjeljenja. Nouwenov rad pruža snažnu utjehu i nadu svima koji traže smisao, ohrabrujući ih na povratak bezuvjetnoj Božjoj ljubavi.