Prosper Merimee

Prosper Mérimée (Pariz, 28. rujna 1803. – Cannes, 23. rujna 1870.) bio je francuski književnik, povjesničar, arheolog i jedan od najznačajnijih majstora novele 19. stoljeća. Studirao je pravo u Parizu, ali se rano posvetio književnosti, povijesti i proučavanju europskih kultura. Pripadao je krugu francuskih romantičara, premda se njegov književni stil odlikuje realističkom preciznošću, sažetošću i ironijskom distancom.

Književnu karijeru započeo je djelom Kazalište Clare Gazul (Théâtre de Clara Gazul, 1825.), zbirkom drama objavljenih pod izmišljenim autorstvom španjolske glumice. Slijedila je Gusla (La Guzla, 1827.), zbirka tobožnjih ilirskih narodnih pjesama, kojom je pridonio europskom zanimanju za južnoslavensku usmenu književnost. Objavio je i povijesni roman Kronika vladavine Karla IX. (Chronique du règne de Charles IX, 1829.), posvećen vjerskim sukobima u Francuskoj 16. stoljeća.

Najveći književni uspjeh postigao je novelama Mateo Falcone (1829.), Tamango (1829.), Etruščanska vaza (Le Vase étrusque, 1830.), Dvostruka zabluda (La Double Méprise, 1833.), Duše čistilišta (Les Âmes du purgatoire, 1834.), Venera iz Illea (La Vénus d'Ille, 1837.), Colomba (1840.) i Carmen (1845.). Potonja je postala svjetski poznata zahvaljujući istoimenoj operi Georgesa Bizeta iz 1875. godine. Njegove pripovijetke istražuju strast, ljubomoru, osvetu, čast, nasilje i sukob različitih kultura, često povezujući realističko pripovijedanje s egzotičnim i fantastičnim motivima.

Od 1834. djelovao je kao glavni inspektor povijesnih spomenika Francuske, zaslužan za zaštitu i obnovu brojnih građevina. Putovao je Europom, proučavao arheologiju, povijest i jezike te pisao putopise i povijesne studije. Godine 1844. izabran je u Francusku akademiju.

Mériméeovo književno nasljeđe obilježavaju psihološka pronicljivost, pripovjedna ekonomičnost, povijesna vjerodostojnost i zanimanje za kulturnu različitost. Njegova djela trajno su utjecala na razvoj europske novele i realističke proze.