Gustave Flaubert

Francuski romanopisac (Rouen, 21. XII. 1821 – Croisset, 8. V. 1880), klasik francuskoga realističkog romana. Boležljiv, živio na imanju Croisset u Normandiji, nije se bavio politikom, niti je sudjelovao u javnom životu; god. 1848. planirao krstarenje po Mediteranu. S prijateljem Maximom du Campom putovao 1849. u Egipat, a potom u Malu Aziju. Romanom Gospođa Bovary (Madame Bovary, 1857) uznemirio duhove te je optužen za povredu javnog morala. Slikar provincijalne pustoši, građanskog licemjerja i ograničenosti, Flaubert je pesimist, skeptik, trijezan promatrač, koji ne vjeruje u bolju narav svojih suvremenika. U malograđanskoj atmosferi propadaju neprilagodljivi pojedinci (Ema Bovary), živi se tjeskobno i skučeno (Jednostavno srce – Un C oeur simple, 1877), mjesto znanosti cvjeta ambiciozni diletantizam (Bouvard i Pécuchet, 1881). Nepristran promatrač (»autor mora u svojem djelu ostati nevidljiv«) i hladan skupljač činjenica, Flaubert traži izbavljenje u umjetnosti smatrajući kako je ona »viša od života« – jer »čovjek nije ništa, a djelo je sve«. Težeći savršenstvu izraza, nikada zadovoljan postignutim, pojedine je odlomke više puta prerađivao, dotjerivao, cizelirao. Ostala djela: Sentimentalni odgoj (L’Éducation sentimentale, 1843–45), Iskušenje sv. Antuna (La Tentation de saint Antoine, 1849–74), Salammbô (1862), Tri pripovijetke (Trois contes, 1877). Napisao i knjigu putnih dojmova Po poljima i žalima (Par les champs et par les grèves, 1886) i kazališni komad Kandidat (Le Candidat, 1874), prikazan bez uspjeha. Flaubertova osobito zanimljiva korespondencija objavljena je (u 10 svezaka) 1926–30. S filozofskog stajališta nastojao je Flaubertovo djelo osvijetliti J. P. Sartre u djelu Obiteljska luda (L’Idiot de la famille).