Rakovica

Knjiga predstavlja beletriziranu dokumentarnu monografiju o Rakovičkoj buni 1871. godine – jednom od najznačajnijih događaja hrvatskog nacionalnog pokreta u 19. stoljeću. Nehajev se usredotočuje na lik Eugena Kvaternika, njegove ideje, motive, političku viziju i tragičnu sudbinu, ali i na širi kontekst pravaštva, hrvatske državotvorne misli te sukoba s austro-ugarskim sustavom.

Za razliku od klasične povijesne studije, Nehajev pristupa temi na svoj karakterističan način – kroz psihološki portret protagonista i sudionika bune. Prikazuje Kvaternika kao strastvenog, idealističkog, ali i složenog čovjeka, suočenog s političkim razočaranjima, osobnim žrtvama i nemogućnošću ostvarenja hrvatske samostalnosti u tadašnjim okolnostima. Djelo spaja dokumentarnu preciznost (temeljeno na povijesnim izvorima) s književnom obradom – unutarnjim monologom, atmosferom i dramatičnim prikazom događaja u Rakovici.

Rakovica je nedovršena (Nehajev je umro 1931.), što joj daje poseban, fragmentaran ton koji dodatno naglašava tragičnost teme. Stil je zreo, analitičan i suptilno lirski, s dubokim razumijevanjem nacionalne povijesti i ljudske sudbine. Kao i u romanu Vuci, autor ovdje pokazuje majstorstvo u spajanju povijesne građe s modernim književnim postupcima – psihološkom introspekcijom i refleksijom o ponovljivosti hrvatskih nacionalnih tragedija.

Djelo je važno ne samo kao povijesni prikaz Rakovičke bune nego i kao svjedočanstvo Nehajevljeva poznog stvaralaštva, u kojem se sve više okreće političko-povijesnim temama i portretima velikana hrvatske prošlosti (Frankopani, Kvaternik, Starčević i dr.).

Za ljubitelje hrvatske povijesti, pravaštva i kvalitetne beletristike o nacionalnim temama ovo je izuzetno vrijedno djelo. Izdanje iz 1944. godine, posebice u originalnom omotu, rijetkost je na antikvarnom tržištu i čini važan dio cjelovitih Djela Milutina Nehajeva (1880.–1931.), jednog od najobrazovanijih i najsvestranijih autora hrvatske moderne.