Dečko, dama, kreten, drot

Dečko, dama, kreten, drot

Edo Popović

„Dečko, dama, kreten, drot“ (2005), završni deo trilogije koja je započela filmom „Tekila i Apaurin koncert“ (2002), a nastavila se filmom „Plava plesačica u baru“ (2004), je satirična i melanholična priča o kriminalnom miljeu savremene Hrvatske.

Kroz monologe i rezove, sudbine četvorice glavnih likova – naslovnog „Dečaka“, „Dame“, „Kretne“ i „Drote“ – prepliću se, simbolizujući tragikomičnu hrvatsku stvarnost: gubitnike, izdaje i nemogućnost prilagođavanja novim vremenima. Inspirisan krimićima i filmovima poput „Taksiste“, roman kritikuje mafijaške obrasce, medijski senzacionalizam i emocionalne praznine.

Dečak (Niko, bivši član BBB Niko): Bivši kriminalac na uslovnoj slobodi nakon zatvora u Lepoglavi, njegov dezorijentisani povratak u svakodnevni život otkriva promene u prijateljstvima. Bivši idealista iz osamdesetih, sada gubitnik-posmatrač, suočava se sa izdajom svog prijatelja Darka, koji je postao svodnik. Njegovi monolozi su puni nostalgije za izgubljenom mladošću i moralnih dilema.

Dama (Maša, Ukrajinka, plesačica iz Plavog bara): Prostitutka koja beži iz noćnog kluba i menja identitet. Njena melanholična priča otkriva snove o boljem životu, ljubav sa Folom i tragediju nepromišljenih odluka. Svojim likom, Popović pokazuje retku osetljivost prema ženskoj ranjivosti u muškom svetu nasilja.

Idiot (Darko): Nikov bivši prijatelj, sada mafijaški glumac i svodnik, simbolizuje potpunu transformaciju i izdaju starih vrednosti. Od obostrane podrške De Niru do uloge antagonista, njegova sudbina se završava krvavim obračunom, ističući gubitak prijateljstava.

Policajac (Mladen Folo, šef Odeljenja za kulturni terorizam): Intelektualac ​​u policijskim snagama, bori se protiv intriga svojih pretpostavljenih i medijskih manipulacija. Zaljubljen u Mašu, postaje njen zaštitnik i antiheroj, likvidirajući Darka motivisan ljubavlju i gađenjem. Njegova akcija, predstavljena kao kolektivna, ostavlja ga u praznini, sanjajući o književnosti koja će njegovu priču učiniti besmrtnom.

Radnja kulminira u Plavom baru: Nikov sukob sa Darkom, Mašino bekstvo i Folov čin osvete spajaju se u haotičan obračun. Roman se završava razmišljanjem o razlici između života i književnosti, slaveći slojevite likove uhvaćene u mrežu sudbine. Popović kombinuje humor, ironiju i liriku, kritikujući društvene promene i slaveći „lepe gubitnike“ osamdesetih.

Urednik
Ivica Buljan
Naslovnica
Zoran Birman
Dimenzije
19,5 x 12,5 cm
Broj strana
157
Izdavač
Jutarnji list, Zagreb, 2005.
 
Latinica. Broširano.
Jezik: Hrvatski.
ISBN
978-9-53674-835-8

Dva primerka su u ponudi

Primerak broj 1

Stanje:Korišćeno, u odličnom stanju
Dodato u korpu!

Primerak broj 2

Stanje:Korišćeno, u odličnom stanju
Dodato u korpu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću pretrage ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

San žutih zmija

San žutih zmija

Edo Popović
Moderna vremena, 2000.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
3,78 - 3,79
Priručnik za hodače

Priručnik za hodače

Edo Popović
24 sata.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
6,22
Dok ležah na samrti

Dok ležah na samrti

William Faulkner

Faulknerov roman iz 1930. godine, klasičan primjer modernističke književnosti. Često se uspoređuje s Joyceovim „Ulyssesom“ zbog inovativne strukture, ali je pristupačniji zahvaljujući fokusu na obitelji.

Rad, 1985.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
3,26
Neprijatelji / ljubavna priča

Neprijatelji / ljubavna priča

Isaac Bashevis Singer

Neprijatelji: Der Preis ist hoch, der Singer-Songwriter ist nicht gestorben, aber er ist ein guter Mensch.

Svjetlost, 1986.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s omotom.
5,98
Deobe

Deobe

Dobrica Ćosić

„Deobe“ ist ein Roman über die tragische Spaltung der Serben in Tschetniks und Partisanen während des Zweiten Weltkriegs. Der mit dem NIN-Preis ausgezeichnete Roman ist Teil einer größeren epischen Trilogie, die von Ćosićs Erfahrungen und historischen Dok

Prosveta, 1963.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s omotom.
13,74
Proces

Proces

Franz Kafka

Kafka schrieb „Der Prozess“ zwischen 1914 und 1915 und veröffentlichte es posthum im Jahr 1925. Der Roman ist unvollendet, wurde aber um ein letztes Kapitel von Max Brod ergänzt. Ausgabe mit einem Vorwort von B. Živojinović und einem Nachwort von Walter K

BIGZ, 1990.
Srpski. Latinica. Broširano.
4,26