Banka Nucingen
Britka slika pariškog svijeta novca, špekulacija i društvene moći. Banka Nucingen razotkriva mehanizme financijskog uspona i moralnu cijenu bogatstva u Balzacovu društvu.
Banka Nucingen jedno je od djela Honoréa de Balzaca u kojem se posebno jasno očituje njegova sposobnost povezivanja književnosti s preciznim promatranjem društvenih i ekonomskih odnosa. Izvorno objavljena 1838. pod naslovom La Maison Nucingen, pripovijest pripada velikom ciklusu Ljudska komedija i usredotočena je na svijet pariških financija, bankarstva i špekulacija.
U središtu priče nalazi se barun Frédéric de Nucingen, moćni bankar i jedan od likova koji se pojavljuju u više Balzacovih djela. Kroz razgovor četvorice novinara i poslovnih ljudi čitatelj postupno otkriva načine na koje Nucingen gradi svoje financijsko carstvo. Njegovi poslovni potezi pokazuju kako se bogatstvo može stvarati zahvaljujući manipulaciji tržištem, povlaštenim informacijama, kreditima i povjerenju ulagača.
Balzac financijski svijet ne prikazuje izolirano, nego kao sastavni dio društva u kojem novac određuje položaj, ugled i moć. Bankari, aristokrati, burzovni špekulanti i ljudi željni brzog uspona povezani su složenom mrežom interesa, dugova i osobnih ambicija.
Banka Nucingen istodobno je društvena satira, financijska kronika i kritika kapitala, prožeta Balzacovom karakterističnom ironijom. Djelo pruža zanimljiv uvid u gospodarski život Pariza 19. stoljeća, ali i u univerzalne mehanizme pohlepe, špekulacije i borbe za društveni prestiž.
Jedan primerak je u ponudi
