Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas

Mjesto radnje ove knjige jest poljuljani - rječnikom Naomi Klein reklo bi se - šokirani svijet devedesetih. Atmosferu ovih priča mogli bismo usporediti s filmovima snimljenim kamerom iz ruke, bez umjetnog osvjetljenja i bez šminke. Takav književni dojam kreira Perišićev necenzurirani socijalni pogled, ponegdje distorzirani stil i otvorenost ka eksperimentu - mjestimično razbijanje realističke norme [što su mu tada zamjerali kritičari iz generacije, budući fakovci] u svrhu autentičnog prikaza jednog uzdrmanog svijeta.

U prepoznatljivim sredinama naših devedesetih, Perišić kao da traži likove iz mase, a postupnim ubrzavanjem priče tjera nas da uočimo njihovu posebnost. U prvom planu je njihova uglavnom mladenačka, često eskapistička volja i mašta, a u pozadini prodorni drum & bass realizam. Ovo je mjesto gdje likovi voze svoj egzistencijalni rodeo; drže se, padaju, valjaju se u prašini. Oni zapravo poput toreadora amatera trljaju crvenu krpu pred ono od čega bježe. Knjiga koja vas neće ostaviti ravnodušnim.