Na rubu pameti
Roman „Na rubu pameti“ (1938.) jedini je Krležin roman u prvom licu. Doktor prava na domjenku moralno osudi moćnog industrijalca, čime izaziva opći društveni bojkot, progon i vlastitu propast.
Objavljen 1938. godine, roman „Na rubu pameti“ oštra je satirična osuda malograđanskog licemjerja, konformizma i moralne bijede zagrebačke društvene elite uoči Drugog svjetskog rata. Radnja prati bezimenog pedesetdvogodišnjeg doktora prava, dugogodišnjeg uglednog pravnog zastupnika, koji na jednoj večeri spontano i drsko prosvjeduje protiv uglednoga industrijalca i moćnika Domaćinskog, predočavajući njegovo bogatstvo kao rezultat zločina i izrabljivanja.
Taj jedan neprihvatljiv iskorak iz propisanih društvenih normi pokreće lavinu: okolina ga se preko noći odriče, supruga ga napušta, prijatelji i poznanici okreću leđa, a gradom se šire laži o njegovoj ludosti. Suočen s organiziranim bojkotom, isljeđivanjima, sudskim progonom i zatvorom, protagonist ne pristaje na kompromise. Kroz unutarnje monologe i susrete s marginalcima, Krleža maestralno razotkriva kolektivnu ljudsku glupost kao primarnu pokretačku silu totalitarnog i licemjernog društva, stvarajući bezvremensku studiju o usamljenom pojedincu koji bira pobunu umjesto prilagođavanja.
Jedan primjerak je u ponudi
