Bijeli znak cvijeta
Djelo, tiskano u ograničenoj nakladi od 200 primjeraka, odražava Dragojevićevu povučenost i otpor prema javnosti, što je postalo njegov zaštitni znak. Bijeli znak cvijeta utjecalo je na hrvatsku poeziju, slaveći tihu mudrost i ljepotu svakodnevnog.
Bijeli znak cvijeta, zbirka poezije Danijela Dragojevića, objavljena u vlastitom izdanju i s potpisima autora i ilustratora Borisa Dogana, predstavlja ključno djelo u njegovom opusu, obilježeno meditativnim i filozofskim tonom.
Smještena u kontekst hrvatske poezije 1960-ih, zbirka istražuje teme prostora, vremena, egzistencije i duhovnosti kroz statične, gotovo slikarske motive. Dragojević, promatrač "očitog i očevidnog", stvara poeziju koja izbjegava dramatičnost, fokusirajući se na trenutak i stvarnost, uz suptilnu kršćansku simboliku.
Zbirka se sastoji od pjesama u prozi i stihu, gdje se često pojavljuju motivi cvijeta, svjetlosti i tišine, simbolizirajući unutarnji mir i potragu za smislom. Naslovni "bijeli znak" aludira na čistoću i transcendenciju, ali i na prolaznost, što odražava Dragojevićevu fascinaciju prirodom i njezinim ciklusima.
Pjesme obuhvaćene zbirkom propituju granice između stvarnog i apstraktnog, čovjeka i svijeta, uz naglasak na unutarnju dvojnost i traženje Boga. Dragojevićev jezik je gust, ali jasan, s naglaskom na preciznost i ritam, što zbirku čini zahtjevnijom, ali duboko refleksivnom.
Jedan primjerak je u ponudi
