Spovid općena

"Spovid općena" (1496.), prva tiskana knjiga na hrvatskom jeziku i u glagoljici, značajan je spomenik hrvatske književnosti i tiskarstva. Tiskana je u Senjskoj glagoljaškoj tiskari, drugoj takvoj tiskari u Hrvatskoj nakon Kosinjske, koja je djelovala od 1494. do 1508. godine. Knjiga je prijevod popularnog franjevačkog priručnika Confessionale generale milanskog propovjednika Michela Carcana, a preveo ju je Jakov Blažiolović, kasnije senjski biskup. Tekst je pisan na čakavskom narječju s elementima staroslavenskog i talijanizama, što pokazuje jezičnu raznolikost i trud u oblikovanju hrvatske teološke terminologije. Sadrži 36 listova (71 stranicu) i tiskana je jednobojno, crnom bojom, u malom formatu na papiru, bez grafičkih ukrasa, s tekstom raspoređenim u 25 redaka po stranici. Jedini sačuvani primjerak čuva se u knjižnici Samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. Kolofon knjige navodi da ju je tiskao Blaž Baromić 25. travnja 1496. u Senju.

Spovid općena nastala je u kontekstu potrebe za priručnikom koji bi svećenicima olakšao obavljanje sakramenta ispovijedi. Prijevod Jakova Blažiolovića temelji se na Carcanovu djelu, koje je bilo široko korišteno u Europi. Knjiga pruža upute za ispovjednike, popise grijeha prema Deset zapovijedi i sedam smrtnih grijeha te moralne smjernice, odražavajući srednjovjekovnu crkvenu praksu. Tiskanje je omogućilo širu distribuciju, čime su glagoljaši dobili standardizirani tekst za pastoralni rad. Značaj knjige leži u njezinoj ulozi kao prve neliturgijske inkunabule na hrvatskom jeziku, čime se ističe kulturna i jezična samobitnost Hrvata.

Senjsku tiskaru osnovao je senjski kanonik Blaž Baromić, koji je 1493. u Veneciji, u tiskari Andrije Torresanija, stekao znanje o tiskarskom zanatu i nadzirao tiskanje glagoljaškog Baromićevog brevijara. Godine 1494. osnovao je tiskaru u Senju, uz zvonik senjske katedrale, u kući arhiđakona Silvestra Bedričića, vlasnika tiskare. Tiskara je koristila glagoljaška slova donesena iz Venecije, a Baromić je dizajnirao grafički inventar, uključujući jedinstvene znakove za polovice slova, što je omogućilo fleksibilne kombinacije slovnih grupa – inovacija u europskom tiskarstvu tog doba. Tiskara je od 1494. do 1508. proizvela sedam djela, uključujući Senjski glagoljski misal (1494.), Spovid općenu (1496.), Tranzit svetog Jerolima (1508.), Mirakuli slavne dive Marije (1507.), Naručnik plebanušev (1507.), Meštrija od dobra umrtija s Ritualom (1507.) i Korizmenjak (1508.). Liturgijske knjige tiskane su dvobojno (crno i crveno), dok su neliturgijske, poput Spovidi općene, tiskane jednobojno. Tiskara je djelovala uz dopuštenje biskupa Filipa Senjskog, dobiveno od pape Inocenta IV. 1248., što je omogućilo glagoljašku liturgiju. Naklada knjiga nije poznata, ali su primjerci izuzetno rijetki, često sačuvani u samo jednom primjerku.

Senjska tiskara bila je ključna za očuvanje glagoljaške tradicije i širenje hrvatskog jezika u tiskanoj formi. Spovid općena predstavlja most između srednjovjekovne vjerske prakse i ranog tiskarstva, a njezin pretisak iz 1978. (faksimilirano izdanje i latinička transkripcija Anice Nazor) omogućio je daljnje proučavanje. Djelo i tiskara svjedoče o tehničkoj i kulturnoj sofisticiranosti hrvatskih glagoljaša krajem 15. stoljeća.