Japanska haiku poezija - i njen kulturnopovijesni okvir
Knjiga Vladimira Devidéa, hrvatskog matematičara, japanologa i književnika, klasično je djelo koje uvodi čitatelje u svijet haikua. Devidé istražuje povijest, estetiku i duhovnu bit haikua, povezujući ga s japanskom kulturom i zen-budizmom.
Devidé objašnjava haiku kao kratku pjesmu od 17 slogova (5-7-5), koja bilježi trenutak u prirodi s dubokim osjećajem čuđenja (wabi-sabi) i prolaznosti (mono no aware). Analizira radove klasičnih majstora – Bashōa, Busona i Issaa – ističući njihovu sposobnost da kroz jednostavne slike prirode izraze univerzalne istine o životu i smrti. Bashōov poznati haiku o žabi koja skače u ribnjak primjer je minimalističke snage haikua.
Knjiga istražuje filozofsku i duhovnu podlogu haikua, posebno utjecaj zena, koji naglašava prisutnost u trenutku i oslobođenje od ega. Devidé također raspravlja o tehničkim aspektima, poput kigoa (sezonke) i kirejija (riječi prekida), koji haikuu daju ritam i dubinu. Povezuje haiku s japanskom estetikom i drugim umjetnostima, poput kaligrafije i slikanja tinti.
Djelo je značajno i zbog Devidéovih prijevoda haikua na hrvatski, koji očuvaju duh izvornika. Knjiga je pristupačna, ali duboka, nudeći uvid u japansku duhovnost i univerzalnost pjesničkog izraza. Hvaljena je zbog erudicije i strasti, iako neki kritiziraju njezin akademski ton. Ostaje ključni izvor za razumijevanje haikua na Zapadu.
Jedan primjerak je u ponudi
