Zvonici i daljine
Zvonici i daljine je zbirka lirsko-proznih spisa u kojima Aleksa Mikić, kroz pesnički stil i intimnu atmosferu, prikazuje svoj zavičaj, ljude, običaje i duh vremena.
Delo je snažno uronjeno u bosansko-hercegovački pejzaž, a motivi zvonika, polja, brda i daljina služe kao simboli sećanja, identiteta i duhovne veze sa rodnim krajem. Autor se priseća detinjstva, mirisa i zvukova sela, razgovora sa jednostavnim ljudima, njihovih radosti i teškoća, ali i društveno-istorijskih promena koje postepeno menjaju izgled sela i način života. Zvonici predstavljaju duhovno uporište, a daljine želju za novim, za putovanjem i sazrevanjem. Mikić piše toplo, melanholično i refleksivno, ističući povezanost čoveka sa prostorom iz kojeg dolazi.
Jedan primjerak je u ponudi
