Zvonici i daljine
Zvonici i daljine zbirka je lirsko-proznih zapisa u kojima Aleksa Mikić, kroz poetski stil i intimnu atmosferu, prikazuje svoj zavičaj, ljude, običaje i duh vremena.
Djelo je snažno uronjeno u bosanskohercegovački krajolik, a motivi zvonika, polja, brda i daljina služe kao simboli sjećanja, identiteta i duhovne povezanosti s rodnim krajem. Autor se prisjeća djetinjstva, mirisa i zvukova sela, razgovora s jednostavnim ljudima, njihovih radosti i teškoća, ali i društveno-povijesnih promjena koje postupno mijenjaju izgled sela i način života. Zvonici predstavljaju duhovno uporište, a daljine želju za novim, za putovanjem i sazrijevanjem. Mikić piše toplo, melankolično i refleksivno, naglašavajući vezu čovjeka s prostorom iz kojeg potječe.
Jedan primerak je u ponudi
