Kronike iz Narnije V: Plovidba broda Zorogaza

Bilo je ljeto u Engleskoj, a Lucy i Edmund Pevensie morali su provesti praznike kod rođaka Eustacea Scrubba – dječaka koji je mislio da je pametniji od svih, a zapravo je bio samo zloban i sebičan. Jednog kišnog poslijepodneva troje djece stajalo je pred slikom starog broda s crvenim jedrima i zlatnim zmajem na pramcu. Slika je iznenada postala stvarna: valovi su ih progutali i oni su se našli u hladnom moru Narnije.

Spašeni su na palubi broda Zorogaz. Na krmi je stajao kralj Kaspijan – sada već odrastao mladić – koji ih je prepoznao i zagrlio kao stare prijatelje. Rekao im je da plovi na istok, prema Kraju Svijeta, da pronađe sedmoricu izgubljenih lordova, svojih očevih prijatelja, i da ispuni staro proročanstvo. Uz njih je bio i Reepicheep, mali govoreći miš s mačem, koji je sanjao o Aslanovoj zemlji iza sunca.

Putovanje je bilo puno čuda i opasnosti. Na Usamljenim otocima spasili su jednog lorda iz ropstva. Na Otoku zmaja Eustace je, iz pohlepe, zaspao na hrpi zlata i probudio se kao ogroman zmaj. Tek kad je u dubokoj tuzi i kajnosti priznao svoju grešku, Aslan ga je dotaknuo kandžom i vratio u dječaka – ali promijenjenog, mekšeg srca.

Na Otoku gdje su svi postali nevidljivi Lucy je hrabro pročitala čarobnu knjigu i skinula čaroliju. Na Tamnim otocima strahovi su postajali stvarni, ali Aslanov glas probudio je nadu i raspršio tamu. Na Otoku zlatne vode voda je pretvarala sve u zlato – iskušenje koje su jedva prebrodili.

Na kraju su stigli do tri usnula lorda, probudili ih čarobnim mačevima i doplovili do samog ruba svijeta. More je postalo mirno, voda prozirna poput stakla, a nebo puno zvijezda i bijelih valova. Tamo su vidjeli Aslanovu zemlju – mjesto iza svijeta, puno svjetlosti i mira.

Lucy i Edmund shvatili su da više ne mogu dolaziti u Narniju – odrasli su. Eustace, koji je nekad bio najgori među njima, vratio se kući kao pravi prijatelj. Brod je okrenuo natrag, a oni su znali da je putovanje bilo više od pustolovine – bilo je putovanje prema boljem sebi.

Priča je alegorija duhovnog rasta: pokajanje, iskušenja, vjera i put prema Nebu (Aslanova zemlja). Eustaceva preobrazba je središnja – od sebičnog dječaka do hrabrog prijatelja.