Učenje don Huana

"Učenje don Huana: Znanje Yaqui Indijanaca" jedno je od najutjecajnijih i najkontroverznijih djela antropološke i duhovne literature 20. stoljeća. Nastala na temelju autorskog terenskog rada i antropoloških istraživanja na Sveučilištu u Kaliforniji (UCLA), knjiga detaljno bilježi autorov petogodišnji odnos s don Juanom Matusom, mudracem i šamanom iz plemena Yaqui u pustinji Senore. Djelo je podijeljeno u dvije glavne cjeline. Prvi dio čini kronološki dnevnik Castanedinih iskustava s Don Juanom, fokusiran na uporabu psihoaktivnih biljaka — pejotla (koga naziva Mescalito), bunike i gljiva. Kroz njihovu obrednu konzumaciju, don Juan vodi Castanedu kroz izmijenjena stanja svijesti s ciljem rušenja uvriježene percepcije svakodnevne stvarnosti i ulaska u tzv. "neobičnu stvarnost". Drugi dio knjige predstavlja autorovu sustavnu strukturnu analizu naučenog. Castaneda pokušava akademizirati šamansko učenje kroz pojmove poput "saveznika", "čovjeka od znanja" i četiriju unutrašnjih neprijatelja koji stoje na putu spoznaje (strah, jasnoća, moć i starost). Unatoč kasnijim debatama u znanstvenim krugovima o autentičnosti iznesenih terenskih podataka, knjiga ostaje fascinantno filozofsko preispitivanje granica ljudske percepcije, prirode stvarnosti i kulturnih konstrukcija znanja.