Otac
Kroz razgovore s ocem Gloria Lujanović otvara pitanja odrastanja, ratnog nasljeđa i pripadnosti srednjoj Bosni. Intimna poema o obiteljskoj ljubavi, nerazumijevanju i udaljavanju od zavičaja.
Otac Glorije Lujanović poema je u čijem se središtu nalazi složen odnos oca i kćeri, povezan s odrastanjem u srednjoj Bosni i posljedicama rata. Kroz njihove razgovore, neslaganja i pokušaje razumijevanja otvara se obiteljska povijest koju nije moguće odvojiti od povijesti prostora kojem pripadaju.
Otac, bivši pripadnik HVO-a, život promatra kroz ratno iskustvo i potrebu da kćer pripremi za stvarnost. Njegovi savjeti i upozorenja sudaraju se s njezinim idealizmom, otporom i potragom za pravdom. Briga se pritom često izražava kao prigovor, a bliskost ostaje prisutna i kada razgovor prerasta u sukob.
Iz intimne perspektive knjiga zahvaća pripadnost, iseljavanje i osjećaj tuđinstva u vlastitom zavičaju. Kćerin odlazak i očev ostanak postaju dva različita odgovora na isti poslijeratni svijet.
Na granici poezije, pripovijedanja i dramskog dijaloga, Lujanović oblikuje portret čovjeka čija se osobna razočaranja prelamaju kroz obitelj. Emotivnost, gorčina i humor susreću se u knjizi o ljubavi koja ne uklanja razlike, ali ih uporno pokušava premostiti.
Jedan primjerak je u ponudi
