Ivo Andrić

Ivo Andrić (9. oktobar 1892 — 13. mart 1975) je bio hrvatsko-bosansko-srpski pisac i jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost sa prostora bivše Jugoslavije (1961). Rođen je u Travniku, a školovao se u Sarajevu, Zagrebu, Beču i Krakovu. Tokom Prvog svetskog rata bio je politički zatvorenik zbog simpatije prema jugoslovenskom jedinstvu. Posle rata započeo je diplomatsku karijeru, radeći u raznim evropskim prestonicama.

Andrić je najpoznatiji po svojim romanima i pripovetkama koje se bave istorijom i sudbinom Bosne i njenog naroda, često smeštenim u osmanski i austrougarski kontekst. Njegova najpoznatija djela su „Na Drini ćuprija“, „Travnička hronika“ i „Gospođa“, koji zajedno čine svojevrsnu trilogiju o bosanskoj istoriji i mentalitetu. „Na Drini ćuprija“, epski roman o viševekovnoj istoriji grada Višegrada i njegovog mosta, dobio je Nobelovu nagradu.

Njegov stil je smireno refleksivan, istorijski informisan i duboko humanistički, a njegove teme su često obeležene kontemplacijom zla, sudbine, patnje i istorijskih ciklusa.

Andrić je iza sebe ostavio bogat opus eseja, pripovetki i romana, a njegovo stvaralaštvo i dalje zauzima značajno mesto u književnosti jugoistočne Evrope.


Naslovi u ponudi

Travnička hronika: Konsulska vremena

Travnička hronika: Konsulska vremena

Ivo Andrić

"The Travnik Chronicle" (1945) is a historical story set in Travnik from 1807 to 1814, during the Napoleonic Wars and Ottoman rule in Bosnia. Written during World War II, it is modeled after the European realist novel.

Mladost, 1962.
Srpski. Latinica. Broširano.
8,326,26 - 8,358,32
Travnička hronika : konzulska vremena

Travnička hronika : konzulska vremena

Ivo Andrić

Travnička hronika (1945) is a historical novel written during the Second World War, modeled after the European realist novel.

Svjetlost, 1965.
Srpski. Latinica. Tvrde korice.
6,50