Ive Mažuran

Hrvatski povjesničar (Brušane, 23. XI. 1928 – Zagreb, 16. XII. 2016). God. 1953. diplomirao, a 1990. doktorirao povijest u Zagrebu. God. 1954–60. bio kustos u Muzeju Slavonije, 1960–69. arhivist Historijskog arhiva u Osijeku (od 1969. direktor). Od 1962. do 1971. glavni urednik časopisa Revija u Osijeku, a od 1970. do umirovljenja 1994. urednik u izdavačkoj kući Školska knjiga u Zagrebu. Bavio se ponajviše istraživanjem prošlosti Slavonije (Virovitica pod Turcima, 1956; Hrvati i Osmansko Carstvo, 1998), a posebice demografskim promjenama na tom području potkraj XVII. i u prvoj polovici XVIII. st. (Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, 1966; Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, 1988; Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. i njihova ekonomska podloga, 1993). Napisao je više knjiga o povijesti Osijeka (Srednjovjekovni Osijek: od rimske Murse do turskog Osijeka, 1962; Najstariji zapisnik općine Osijek – Tvrđa od 1705. do 1746. godine, 1965; Stanovništvo Osijeka 1693–1703, 1974; Srednjovjekovni i turski Osijek, 1994; Od turskog do suvremenog Osijeka, 1996). Mnogobrojni njegovi radovi temelje se na građi iz austrijskih, njemačkih, madžarskih i turskih arhiva (Rješenja Zemaljske uprave za Slavoniju 1738–1742, 1970; Povijesni izvori Slavonije, Baranje i Srijema, 2002). Pisac je mnogobrojnih udžbenika, čitanki i didaktičkih priručnika. Ostala djela: Građa o radničkom pokretu Osijeka i Slavonije 1867–1894 (1967), Čudesa Ivana Kapistrana (1972), Karlobag: 1251. –2001. (2001), Valpovo: sedam stoljeća znakovite prošlosti (2004), Osnivanje vojne granice u Slavoniji 1702. godine (2005).