Kužiš stari moj & Stari dečki
“Kužiš, stari moj” najpoznatiji je roman autora Zvonimira Majdaka. Njegov roman uvršten je u model proze u trapericama, koju definira opušten i spontan jezik mladih, bez definicija i pravila te pružajući otpor prema birokratiziranom jeziku.
Roman “Kužiš, stari moj” napisan je zagrebačkim žargonom, polukajkavskim stilom i s vremenom se svrstao u najbolji primjer urbanog folklora. Mnogi kritičari došli su do zaključka da je upravo Majdak prvi pisao svojim slobodnim jezikom i tako uveo u jezik jednu vrstu slobode. Djelo je napisano zagrebačkim žargonom tako da je Majdak miješao upotrebu štokavštine i kajkavski dijalekt. Djelo je izdano 1970. godine, a u to vrijeme tako su pričali zagrebački obrtnici.
Majdak je ovim djelom prenio čitateljima život i jezik zagrebačke ulice toga vremena, surovu realnost kojim je živio prosječni Zagrepčanin. Roman je nastao u vrijeme kada se Hrvatska nalazila u sustavu bivše Jugoslavije te hrvatski jezik nije imao nikakvu zaštitu, štoviše, on je potiskivan pa tako ni narječja nisu mogla doći do izražaja. Iz tog razloga, ovo djelo je još vrednije jer se na neki način bori protiv toga iako ga ne možemo svrstati u kajkavsku književnost.
Radnja romana događa se u Zagrebu u vrijeme socijalizma.
Jedan primerak je u ponudi
- Blago oštećenje ovitka
