Ljudi-miševi
Knjiga "Ljudi miševi" Manuela Leguinechea i Jesúsa Torbada predstavlja iznimno snažno svjedočanstvo o ljudskim sudbinama tijekom i nakon Španjolskog građanskog rata (1936.–1939.).
Djelo istražuje sudbine ljudi koji su, kako bi izbjegli represiju Frankovog režima, bili prisiljeni godinama živjeti u ekstremnoj izolaciji – skriveni u podrumima, špiljama, tajnim sobama ili drugim skrovištima. Ti ljudi, često nazvani "topos" (što doslovno znači "krtica"), postali su simbol otpora i trajnog straha pod represivnim režimom.
Knjiga se temelji na stvarnim pričama ljudi koji su se skrivali desetljećima, često odvojeni od svojih obitelji i društva. Sadrži dokumentarne elemente i duboke psihološke uvide, istovremeno istražujući političku klimu tog razdoblja. Autori ne samo da donose povijesne činjenice, već i emocionalno angažirane priče koje čitatelja povezuju s patnjama tih "ljudi miševa".
Španjolski građanski rat ostavio je duboke društvene podjele. Nakon pobjede Frankovih nacionalista, mnogi su se republikanci i protivnici režima suočili s progonima, zatvorskim kaznama i smaknućima. Oni koji nisu pobjegli iz zemlje često su bili prisiljeni skrivati se kako bi preživjeli. Upravo ti "ljudi miševi" ilustriraju mračnu stranu španjolske povijesti i borbu za opstanak.
Knjiga je ključni doprinos razumijevanju povijesnih i osobnih dimenzija represije te je stekla velik ugled među povjesničarima i ljubiteljima dokumentarne književnosti.
Jedan primerak je u ponudi
