
Tajni život moje majke
Prelepa, veoma lepa knjiga. I tužna. I dramatična. A ono što je zadivljujuće lepo i dramatično u vezi sa njom jeste to što tuga ni na trenutak ne obuzima sina njene junakinje, Brurije, autora ove knjige.
Kada Andraš Forgač jednog lepog, ili ne tako lepog, dana telefonom sazna da je jedan od njegovih najbližih rođaka godinama bio revnosni saradnik mađarske službe bezbednosti, siguran je samo u jedno: to nikako ne može biti njegova pokojna majka. Čuo je slične glasine o svom ocu i ranije, ali bi ih uvek odbacivao jednostavnim argumentom: tvrdokorni komunisti poput njegovih roditelja nikada ne bi bili sposobni da igraju dvostruku igru. Kada konačno sazna identitet špijuna u sopstvenoj porodici od osobe koja je slučajno naišla na dosije u kafiću, Forgaču se ruši ceo svet. I kako bi drugačije pisac – koga su tajne službe opisale kao „veoma darovitog čoveka koji zna da ćuti, a istovremeno hoda svetom širom otvorenih očiju“ – mogao da reaguje na takav šok nego pisanjem romana u kojem daje glas članovima svoje porodice koji više nisu živi, a među kojima je neko čak izdao i njegovu sopstvenu decu. U romanu Tajni život moje majke, mađarski pisac Andraš Forgač se bori sa neverovatnim saznanjem o svojoj porodici. U pokušaju da razume prošlost i suoči se sa sadašnjošću, ona rekonstruiše živote svojih roditelja u napetoj priči o ljubavi i izdaji, porodici i državi, šarmu i ludilu, i pre svega, oproštaju. Prelepa, veoma lepa knjiga. I tužna. I dramatična. A ono što je u njoj očaravajuće lepo i dramatično jeste to što tuga ni na trenutak ne savladava sina njene junakinje Brurije, autora ove knjige. Peter Nadas Teško je čak i shvatiti kako je Andraš Forgač pronašao snagu uma da napiše ovaj roman. On-časopis, Velika Britanija Tajni život moje majke je dirljiv i intiman roman koji će vas ponekad podsetiti na Gintera Grasa. Sandej Herald Polumitologizovana priča, koju Forgač pripoveda naizmenično fikcijom, poezijom i novinarstvom, ima korene u sažetoj priči o Hladnom ratu. Ova knjiga nije samo književna senzacija u njegovoj rodnoj Mađarskoj, već i u petnaestak zemalja u kojima je prevedena. Gardijan Mađarsko društvo je možda tek sada dostiglo tačku u kojoj se usuđuje da se suoči sa samim sobom i prevaziđe neke smrtonosne, sažete istine koje se, kao što znamo, mogu primeniti samo na nekog drugog. Tema ove veoma dobrodošle knjige tek sada postaje trend u savremenoj mađarskoj umetnosti.
Jedan primerak je u ponudi